Sve je prolazno

Hej draga... Kako to "draga" čudno zvuči...
Što smo mi to imali,ljubav,naviku,­strast? Možda želju ili neko ludilo? Ne znam,znam samo da mi je poslije tebe bol ostala.. I neka čudna praznina,taj osjećaj šupljine u prsima,kao nekakav bunar bez dna.Ni srca,ni duše u meni,sve je nekako ostalo prazno.
A u glavi kaos.Razbacane misli o tebi,o nama.. I koliko puta bih ti sve napisala i izrazila kako sam se osjećala.Ali čudno je to,kad trebam napisati,ne mogu ni slovo pronaći,uvijek ima neka bolja riječ,uvijek nešto bolje odgovara,pa iznova i iznova krećem ispočetka...
Znaš,te zime kad si otišla,nikad se prije nisam tako smrzavalanikad toliku hladnoću nisam osjetila,sve dotad...
I ono radosno proljeće,koje mi je toliko tuge donijelo,svakim danom je mirisalo na tebe,svaki cvijet,svako jutro u kojem se Sunce budilo mi je osvjetljavalo uspomene na nas...
Tako friške,tako smrznute u meni od one proklete zime..
I to ljeto... Vruće i sparno, u kojem me svaka kapljica znoja podsjetila na moju prolivenu suzu,svaki užurbani korak na vrućem asfaltu me tjerao da bježim od tvoje slike u glavi... Ali gdje,svuda je isto... Svuda si me proganjala,gdje god da dođem,bol... Boli ta težina u šupljoj duši...
Samo draga,dolazi i taj dan... Dan kad čovjek shvati da nema smisla gledati u ono što je već izgubljeno.Promijeni­la sam se,nisam ona stara,i ti to znaš...Samo sam ti to htjela dokazati.Borila sam se za to,čupala i vukla,ali vjetar protiv vjetrenjače nema šanse..
Nedostajat će mi tvoj lik,tvoj pogled,zagrljaj,ali previše je boli stanovalo u meni da bih sad ovaj osjećaj spokoja u sebi pustila...
I novu borbu imam,živim za dan kad ću te moći pogledati u oči i vidjeti meni dragu osobu,ali stranca mome srcu,stranca koji mi neće unijeti nemir... Za dan kada neću zadrhtati pored tebe,a tvoj glas mi neće probuditi nadu... Živim za taj dan,tako blizu,dan bez boli i neprogutane gorčine... A osjećam da je tu,znam da se bliži... Kako to prokleto zvuči,pomalo nestvarno..
Shvatila sam,vlakovi uvijek dolaze i odlaze... Samo ljudi kasne na njih.. vrijeme je da ja svoj vlak propustim...
Jer tko zna kako bi bilo da sam dobila još tu jednu šansu,tko zna,možda bi naša priča tek tada počela... Ali nije bilo volje,još taj jedan put.Ljubav umire kad trud nestaje,makar to bilo s jedne strane.Ali svemu dođe kraj,tako i patnji,kad se trudiš za izgubljenu ljubav..

Što je zapravo sreća?

Nisi me htjela,rekla si da volis njega.Neka ti bude.. Budi sretna s njim.Mislila sam da te necu moci preboljeti,te mi je bilo naprosto ne pojmljivo da te prestanem voljeti,no eto.Od tebe vise ni traga ni glasa.Iskreno,lakse mi je kada napokon ne moram zbog tebe patiti.Mislis li da zalim?Mislis li da zalim zbog bilo kojeg trenutka provedenog sa tobom?Ne,ne zalim.Iako toga sada vise nema,nije mi tesko.. Ni malo.Suze?Nema ih vise.. Zapravo,kao da sam nasla spas u tome sto sam te pustila.Hvala Bogu na prijateljima koje imam. Hvala im sto su me maknuli od tebe.. Tebe koja si me cijelo vrijeme u zivotu kocila.Sada se samo pitam,koliko bi to trajalo da mi nisu otvorili oci?Koliko dugo bi zivjela u zabludi,da si ti jedina osoba sa kojom mogu biti sretna?Oni.. Oni su moja jedina sreca.Vole me i postujem takvu kakva jesam,sa svim mojim kvalitetama i manama.Nikada me nisu trazili da se mijenjam.Stvarno me vole.Vidis,u tome je razlika.Ti meni nakon svega imas srca reci da sam ja tvoja najveca greska?Ocito zaboravljas na sto si se klela,jebeno klela.. A na kraju ja ispadam losa osoba?Sada pokazujes kakva si ti osoba zapravo.. Ja sam te stvarno voljela,i ne mogu poreci da te jos uvijek volim,ali ja barem znam da nemam za cime zaliti.Tek sada vidim koliko sam sretna.. Frendovi,to je ono sto ti nikada neces imati.. Svaki jebeni dan mi daju razloge da se budim ujutro.Nedaju mi da posustanem.. Sretni su sto me imaju,i ja sam neizmjerno sretna sto pokraj sebe imam tako genijalne ljude.Za njih se vrijedi boriti,jer me oni nikada nece natjerati da pustim suzu.. Jedino od smijeha.. Zadnje sto ti imam za reci je (ma koliko to glupo zvucalo) :Jednog dana,kada shvatis sto zapravo zelis od sebe i svog zivota,bit ce ti zao sto si me pustila,jer sam te cuvala kao kap vode na dlanu.. No znas? Ja tada necu znati kako se ti zoves..Tek tada ces vidjeti sto si napravila i tek tada ces vidjeti kako boli.. Iz dana u dan sve vise,a ti tu ne mozes napraviti bas nista..

Oznake: ljubav

Strah..

Ovo je ponekad jedini nacin,na koji covjek moze izbaciti iz sebe sve ono sto ga tisti.Jer,kako kazu:papir sve trpi.. Ljudi u zivotu mnogo grijese.Svijesno ili ne..Eto u mom slucaju,grijesim nesvjesno.Ponekad covijek smatra da radi nesto,naj bolje sto zna,da je tako naj bolje za njega samog i ljude oko njega,no uvijek treba dobro promisliti o tome.Ponekad ono sto nama izgleda najbolje,je zapravo potpuno suprotno.Recimo,imate tu neku osobu do koje vam je stalo vise nego do bilo ceg drugog na ovom svijetu,osobu koju volite i koja voli vas.Osobu koja vas u potpunosti ispunjuje.Koja natjera svaki djelic vaseg tjela da zadrhti samo kada ju vidite.Koja vas totalno izludi svojim osmijehom,a kada vas zagrli sve oko vas nestane.Ja sam tu osobu pronasla.. Posto mi je toliko stalo,htjela bi svaki trenutak provesti s njom.S njom u mislima zaspim u vecer,te se budim ujutro.Sve je to lijepo no,od te silne ljubavi,na trenutak sam zaboravila da u njenom zivotu ne postojim samo ja.Da su tu i drugi bitni ljudi.Prijatelji,obitelj.. Jos malo i krenut ce na fakultet.Jako sam sretna zbog toga,jer je to nesto zbog cega je mnogo proplakala i namucila se.Eto na kraju se isplatilo.U potpunosti ju podrzavam u tome.Neka radi ono sto voli i neka bude sretna.No problem je u tome sto,kada pocne ici na fakultet,nece vise imati vremena za mene a i on je u gradu udaljenom oko 50 kilometara od mjesta gdje zivimo.Tu se s moje strane poceo javljati osjecaj ljubomore.Naime,vrlo snazan.Pocela sam se muciti.Muciti raznim pitanjima,kao sto su:Dali ce me jednako voljeti kada ode?Dali ce me zamijeniti nekim drugim?Posto se necemo cuti,a jos manje vidjati,dali ce njena ljubav oslabiti?Pocelo me proganjati to sto ce upoznati mnogo drugih ljudi s kojima ce provoditi vrijeme.Oni ce biti tu za sve sto ce joj trebati,a ja cu pasti u zaborav.Posljedica te ljubomore je i to sto jednostavno ne mogu podnijeti da je negdje s nekim drugim.Kad mi kaze da se ide druziti s prijateljima i da ce se vratiti kasno u noc,dobijem mucninu,pocnem se znojiti,nervozna sam,totalno se izgubim.. A jedini razlog je to sto se bojim da ce mi ju netko uzeti,a tek to nebi mogla podnijeti.Glupo,zar ne?Moje ponasanje je naprosto bolesno.To moje ponasanje bi zapravo moglo rezultirati onim naj gorim,a ne sve ovo sto sam malo prije nabrojala.Smijesna je cinjenica,da nikada prije nisam bila takva.Uvijek sam bila za to da steknemo dobre prijatelje koji ce nas pratiti kroz zivot.Za izlaske,dobre provode,no naprosto neznam sto mi se dogodilo.Mrzim ljubomorne ljude.To je zapravo samo znak ne sigurnosti i ne povjerenja.A ja joj vjerujem.neznam zasto mi se to dogadja.Htjela bi prestati s tim,stvarno bi htjela,ali neznam kako.Tim svojim ne mogucim ponasanjem samo njoj nabijam pritisak,gusim ju.. A ne mogu si pomoci.. Za mene stvarno vrijedi ona:Luda od ljubavi Moram prestati s tim jer drugacije nece moci. Volim ju.. Kako ju volim..Naucit cu se nositi s tim..Moram.. Jer je ovo sve glupo,zato sto je nasa ljubav pre jaka da bi se raspalo ovo sto imamo.Prosle smo mnogo gorih stvari od toga. A ni pod koju cijenu necu dopustiti da se osjeca lose zbog necega cega zapravo nema.. Dobro promislite prije nego nesto napravite.To sto mislite da je naj bolje,zapravo moze biti ono naj gore.

Ah,ti snovi..

Bila je sasvim uobičajena većer.Otuširala sam se uz ritmove svojih najdražih pjesama.Vani je bilo tmurno sumorno veće.Padala je kiša.Čula sam svaku kapljicu koja je pala na prozor moje sobe.Izašla sam iz kupaonice,ušla u sobu.Kiša je i dalje neumorno padala.Stala sam uz prozor i gledala te dosadne kapljice kako klize po staklu prozora.Taj pogled u daljinu naveo me na razmišljanje.Iako se često znam zatvoriti u sobu,sjesti na prozor,zapaliti cigaretu,gledati u mračno nebo prepuno zvijezda,te jednostavno pustiti misli da mi odlutaju.Tako je bilo i sada..Morala sam ju zapaliti.. Smiruje me.Znam da mi šteti,no ionako ništa u ovom mom tužnom i bezvrijednom životu nije onako kako bi trebalo biti.Ništa,ništa osim nje.Ona mi jedina izmami osmijeh na lice..Ah,ona.Iz tog razmišljanja me prenulo peckanje po prstima.Shvatila sam da mi je cigareta izgorjela,te me neugodno žarila po kažiprstu.Bacila sam opušak na pod,te ga zgazila nogom.Legla sam u krevet a kroz glavu mi je prolazila misao,kako je svaki dan monoton,no nisam zapravo znala što me čeka ovu noć.Zagrlila sam medu kojeg mi je ona dala te utonula u san. Odjednom sam se našla pokraj neke šumice,pored koje je bila sagrađena kućica.Iz te kućice je izašla ona.Tako lijepa..Duga,smeđa,valovita kosa joj je padala preko ramena.Te duboke smeđe oči u kojima uvijek nađem svoj spas.Prekrasan nosić,te meke i nježne usne.Bile su žarko rumene za razliku od ostatka njenog lica.Obrazi su joj bili blijedi..Na sebi je imala haljinicu,sa uzorcima cvjetova raznih boja.Glatke i meke ruke su ju pridržavale,da ju lagani povjetarac ne podigne.Kročila je bosom nogom,na meku,tek pokošenu travu.Gledala me u oči te krenula prema meni.Laganim koracima sam i ja krenula prema njoj.Kada smo se napokon srele,čvrsto me zagrlila ,stavila ruku na lice,te mi utisnula poljubac u usne.Prošli su me trnci cijelim tijelom.Otvorila sam oči te ju zagrlila još jednom,a ona je izgovorila:napokon smo zajedno.Samo ti i ja.Počele smo se tako zagrljene spuštati na travu.Legla sam a ona je svoje tijelo spuštala na mene.Poljubila me i pogledala onim pogledom koji u čovjeku budi mnoge osjecaje,a ponajviše ljubav i strast.Poljubila sam ju još jednom,no naglo me nesto potreslo.Kada sam otvorila oči,shvatila sam da sam u svojoj sobi te da je sedam sati ujutro.Morala sam u školu.Zbunjeno sam se spremila,te krenula pješice.Cijelim putem sam razmišljala o snu,a po glavi mi se samo motala misao:Bože,što je ovo bilo?

Moram vam reci nesto sto smatram bitnim.Moje misljenje je da ako je covjek dobar u dusi,nije bitno koje je vjere,boje koze,vjerskog opredjeljenja ili pak,seksualne orjentacije.Dakle,ja sam biseksualka.Zelim vam pokazati da se ne trebate sramiti takvih ljudi,prezirati ih ili misliti nesto lose o njima ako ih prije toga niste upoznali.Zelim vam pokazati da sam normalna djevojka koja se bavi normalnim zivotom.Bez obzira na to sto sam biseksualna,dobra sam prijateljica,kcer,unuka,djevojka.Nikog ne mrzim,vec postujem svakoga.Zelim vam pokazati da smo mi normalni ljudi kao i svi ostali,no sto uopce mozemo smatrati normalnim?

Hej  Ovako. Imam viska slobodnog vremena pa sam odlucila napraviti blog.Volim pisati,pa sam odlucila da cu neke svoje price objaviti ovdje.Pisem o raznim temama,ne baziram se striktno na jedno,tako da cete imati raznih stvari za procitati ovdje,za svakog po nesto  nadam se da ce vam se svidjeti. Pusa